Dojenje je nesumnjivo najbolji način prehrane djeteta. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF ističu da je dojenje najbolji način sprečavanja bolesti i promicanja zdravlja. Pozitivni efekti prirodne prehrane očituju se prvenstveno u najpovoljnijem sastavu nutrijenata potrebnih za rast djeteta, zatim u smanjenju mortaliteta i morbiditeta dojene djece, te u pospješivanju razvojnih imunoloških, neuroloških, kognitivnih i emocionalnih procesa tokom razvoja djeteta.
NA POČETKU BIJAŠE DODIR
Uz proces dojenja paralelno se razvija i emocionalni odnos i komunikacija između majke i djeteta. U tom činu može se prepoznati nekoliko razina komuniciranja. Prvi je poruka djetetu – ovdje je toplo, sigurno i ugodno, ovdje je hrana. Priroda je mudro uskladila ovaj odnos, jer dijete se rađa sa refleksom sisanja – što znači da dijete nastoji staviti u usta i sisati sve što mu se nađe u blizini usta ili na obrazu, a emocionalno, dijete je u tzv. oralnoj fazi, što znači da najveća ugoda i utjeha dolaze putem usta. Upravo zato je nakon poroda, koje za dijete predstavlja prilično stresan događaj, (odjednom se nađe u znatno hladnijem okruženju, zasljepljuje ga svjetlo reflektora, prvi put udiše na način kako nikad do sad nije, vuku ga za noge, pljeskaju po guzi, prerežu mu dotok hrane,..) dojenje najtoplija dobrodošlica. Majčin zagrljaj i grudi poznato tople, u kojima otkucava onaj znani ritam i iz kojih dolazi topla hrana su najveća utjeha nakon „torture“ poroda. Iako je fizički odvojeno, dijete ne može odmah razlikovati sebe od svoje majke. I upravo je to ta druga razina komuniciranja prilikom dojenja kada se dijete i majka upoznaju (prepoznaju) dodirom. Ono i dalje (kao nekada u maternici), preko dodira preuzima sva njena stanja. Ako je mama sretna što je beba tu, njeno će tepanje, boja glasa i izraz lica nositi poruku: “Sve je u redu! Volim te! Na sigurnom si! Ovaj svijet je dobro mjesto za tebe!”. Majka je sada izvor zadovoljstva na svim razinama. Ona štiti, utažuje glad, mazi, umiruje. Povezanost je iznova snažna i neposredna. Što više dodira, što više govora i grimasa to je komuniciranje bogatije. Naravno tu je i osjet mirisa kojim dijete nepogrešivo prepoznaje svoju majku.
INTERAKCIJA MAME I DJETETA – UZAJAMNA PRIVRŽENOST
Dakle, nakon rođenja, za majku i dijete započinje period uspostavljanja kvalitetno bitno drugačijeg odnosa privrženosti. Djetetove psihološke potrebe za blizinom majke i dodirom toliko su izražene da ih John Bowlby smatra razlogom zbog kojeg je priroda obdarila dijete ne samo refleksom sisanja, već i instinktivnim reakcijama hvatanja, prianjanja, priljubljivanja, slijeđenja i traženja blizine. Upravo zbog toga, dojenje je idealan način da se istovremeno odgovori na sve djetetove bazične potrebe. Kako je dodir prvi jezik i prvi kôd koji dijete nauči razumjeti, senzibilnost majke i njena osjetljivost na bebine potrebe za dodirom i sisanjem neobično je važna u prvih petnaest tjedana života. U trenutku podoja djetetu se stapaju sve ugode ovog svijeta, jer ono ne prima samo hranu, već i pažnju, njegu, brižnost i podršku, što rezultira osjećajem sigurnosti i zadovoljava potrebu da se osjeća voljenim. S druge strane majka je u najbliskijem mogućem kontaktu s bebom, u spoju koji donekle nalikuje na dane trudnoće kada je osjećala svaki pokret djeteta i doživljavala ga kao dio sebe. Majka osjeća toplinu djeteta i njegove pokrete, majka osjeća kako ispunjava svoju ulogu koju joj je dodijelila priroda – uspješno hrani i njeguje svoje dijete.
BLAGOTVORNI UNUTARNJI MIR
No, da bi dojenje u potpunosti postalo i ostalo izvor emocionalne potpore i sigurnosti malog bića, neobično je važno da se mama pripremi za taj čin. Kako s hranom prenosi na bebu i svoja emocionalna stanja i kako ih beba prepoznaje još iz utrobe, njezin će unutarnji mir biti posebno blagotvoran. Ako je uznemirena, cijelim će tijelom i glasom prenositi poruku opasnosti. Beba će ubrzo postati razdražljiva. Ako to stanje dugo traje ili se često ponavlja, ugrozit će njen osjećaj bazične sigurnosti i ritam njenog razvoja, iako doji.
Kada beba plače jer je gladna, teško je raditi neke dugotrajne vježbe opuštanja. Ipak, postoji vrlo efikasan i brz način da se riješite napetosti. Odlazeći u kupaonicu oprati ruke, zastanite na trenutak, udahnite duboko i zategnite sve mišiće u svom tijelu. Pojačajte i osvijestite napetost zadržavajući dah. A onda, s izdahom svjesno opustite jednu po jednu grupu mišića. Kada to uvježbate, bit će vam dovoljno proći mislima kroz tijelo i već ćete osjetiti opuštanje. Tada pritisnite prstima dva, tri centimetra ispod pupka, pomaknite pažnju u svoj trbuh i osjetit ćete kako prianjate stopalima uz pod i kako vas počinje ispunjavati osjećaj mira i stabilnosti. Već nakon jedne minute bit ćete spremni uzeti svoju bebu u naručje. Zaokružite ju tada, u svojim mislima, ružičastom svjetlošću i počnite hraniti. Iznenadit ćete se kako taj, vama već znani odnos, može biti nekako drukčiji i bliskiji. Dok hranite bebu, dišite trbuhom kao i ona, omatajte je u mislima ružičastom bojom, uživajte i ostavite sve probleme za kasnije. Neka dojenje bude poklon opuštanja i nježnosti i vama i bebi.
Koji puta je beba previše uzbuđena da bi počela mirno sisati. Tada pokušajte tihim, ritmičkim glasom umiriti bebu. Pokušajte samoglasnicima koje započinjete višom, a završavate nižom frekvencijom (npr. „silazni“ dugi „a“). Suprotno tome, ako je beba pospana možete ju razbuditi nešto intenzivnijim dodirivanjem, glasnijim tepanjem i korištenjem „uzlaznih“ samoglasnika.
Promatrajte svoju bebu, kada je sita na tren će okrenuti glavu od dojke, protegnut unatrag svoje tijelo i pritom ispružiti ručice uz tijelo. To je poruka „sita sam i zadovoljna, sada ću zaspati.“
Kada se sjetite kako su sadašnji trenuci dojenja ujedno investicija za dobru budućnost, bit će vam još draže ulagati u taj odnos. Djeca koja nisu na silu gurana iz majčinog naručja, niti su zadržavana mimo svoje potrebe, izrastaju u sigurna i samosvjesna bića. Priroda je sve pripremila i samo je treba slušati.
Izvori :
1. Jovanović, M., Šprajc Bilen, M., Čalopek Butković A. (2009).
Rani odnos djeteta i majke: temelji emocionalnog razvoja - priručnik. UNICEF
2. Špalj, V. (2011).
Dojenje kao emocionalno hranjenje. http://www.zzjzpgz.hr/nzl/34/emocio.htm, 01.08.2011.